Ljudi svoje emocije najčešće poklanjaju ljudima do kojih im je stalo u životu a nisu ni sami svjesni da ih ta osoba može povrijediti i u njima umjesto pozitivnih izazvati negative emocije. Na šta su se svele današnje emocije osim na svjesno pružanje šanse nekome da vas pogodi tamo gdje najviše boli. Otovorite se, kažete iskreno šta mislite i osjećate i onda svoje emocije prepustite u ruke osobe kojoj ste ukazali povjerenje sa nadom da to povjerenje neće zloupotrijebiti.
Zamislite da u vašem životu postoje dvoja vrata, jedna vode u tugu, samoću i uništenje a iza drugih se kriju sreća, osmijesi i radost. Zamislite da i jedna i druga vrata otvara isti magični ključ, ključ od vaših emocija. Poklanjajući svoje povjerenje i svoje emocije nekome mi u stvari toj osobi poklanjamo taj magični ključ. Od rođenja taj ključ prvo poklonimo našim roditeljima, braći, sestrama, tokom odrastanja drugovima, drugaricama, u fazi sazrijevanja osobi koja nas privuče i sa kojom poželimo nešto više u životu, nakon toga djeci i na kraju njihovoj djeci.
Roditelje, braću, sestre i djecu ne možemo birati i jednom kada im poklonimo taj ključ oni ga imaju zauvijek i najčešći su gosti i jednih i drugih vrata. U današnje vrijeme je veoma teško uspostaviti emocionalnu stabilnost a da pri tom čovjek ne potisne sve svoje emocije i počne da se ponaša u skladu sa opšteprihvaćenim normama modernog društva.
Novo, moderno društvo se trudi na sve moguće načine da kontroliše emocije, kako pozitivne, tako i negativne. Moderno društvo nas uči da suzbijamo sve u sebi i onda postajemo razdražljivi, depresivni i nezadovoljni kako sa svojom ličnošću tako i sa svojim cjelokupnim životom. A zašto? Pa upravo zato što svjesno potiskujemo emocije, a sve kreće od potiskivanja pozitivnih emocija.
„Nemoj joj se javiti, neka misli da ti nije stalo“;
„Ne pokazuj mu emocije, povrijediće te“;
„Budi muško, nisi emotivac“;
„Ako mu kažeš da ga voliš počeće da manipuliše tobom“;
„Neću prvi da se javim, ako joj je stalo neka se javi“;
„Guši me jer mi stalno piše i hoće da provodi vrijeme sa mnom“...
Pogrešno, sve pogrešno, ali u neku ruku razumljivo jer vrijeme u kom živimo je totalno izvitopereno, sa izvitoperenim sistemom vrijednosti.
Zar ima ljepšeg osjećaja od osjećaja probuđenih pozitivnih emocija? A isto tako zar ne bi bilo prirodno da čovjek nastoji da zadrži te pozitivne emocije umjesto da ih iz bilo kog razloga potiskuje? Samim potiskivanjem pozitivnih emocija proširujemo prostor negativnim emocijama, a složićete se da nas negative emocije ne čine srećnim.
Kada pomislite na nekoga javite mu se, kada poželite da zagrlite i poljubite osobu koja vam se sviđa recite joj to, šta god u vama budi pozitivne emocije podijelite to sa ljudima do kojih vam je stalo i ne ustručavajte se da na pružene pozitivne emocije i poklonjen magični ključ povjerenja uzvratite istom mjerom.
Svi mi uživamo kada nam neko poklanja pozitivne emocije, ali ako na te pozitivne emocije uzvratimo ravnodušnošću i bar ih približno ne uzvratimo, vremenom će se umanjiti i te pozitivne emocije i osoba koja nam ih je slala će se udaljiti od nas.
Jednostavno objašnjeno, ako nekome šaljemo pozitivnu emociju on sebe doživljava u pozitivnom svjetlu i uživa u toj emociji, a ako nekome šaljemo ravnodušnost, kritike i negativnu emociju, osoba kojoj to šaljemo će početi sebe da doživljava upravo u tom svjetlu i lagano će početi da se udaljuje od nas, a zašto, pa upravo zato što niko ne voli sebe da doživljava u negativnom svjetlu.
Ako želimo da stvorimo pozitivan svijet oko sebe, onda trebamo širiti pozitivne emocije. Samo sa pozitivnim emocijama čovjek će biti srećan i u životu jedino može uživati ako je uz njega osoba koja u njemu budi pozitivne emocije.
Ako vam neko pokloni svoj magični ključ, onda nastojte da tim ključem otvorite vrata koja vode prema pozitivnim emocijama, jer jedino tako ćete ostaviti mogućnost da ta osoba vama uzvrati pozitivne emocije.